Veče mladih stvaralaca: Nikole Marojevića, Stefana Sinanovića, Petra Rakočevića i Balše Vukčevića, održano je pred brojnom publikom u Knjižari Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori, u Podgorici. Moderator programa bio je mr Milorad Durutović.
– Imajući privilegiju da čitam njihove radove i u fazi nastajanja, da vodim sa njima podsticajne razgovre o književnim djelima, mogućnostima i granicama tumačenja, stekao sam utisak da se, zapravo, radi o već formiranim stvaraocima. Otuda potreba da im se organizovanjem ovog programa pruži podrška, ali iskaže i zahvalnost što pružaju dragocjene dokaze da literatura i misao o literaturi uvijek nečemu služi, upravo, ljudskoj savjesti – kako bi to rekao Danilo Kiš, koji je, pored toga, isticao još nešto važno: naime, Joneskovo zapažanje o postojanju dva velika metafizička oslonca, a to su ljubav i smrt, što su supstance naše egzistencije, a književnost nam pomaže da ih budemo svjesni – kazao je, između ostalog, mr Milorad Durutović, dodajući da se sve češće prisjeća upozorenja da neće faliti remek djela, ali hoće remek čitalaca.
Poetskim radovima predstavili su se Petar Rakočević i Stefan Sinanović, kratkom prozom Nikola Marojević, dok je kritičku ocjenu njihovih radova izložio Balša Vukčević.
-Poetski svijet u pjesmama našeg najmlađeg autora Petra Rakočevića svijet je sjenovitih, skučenih enterijera soba i podzemlja, ali i nepreglednih pejzaža na obrnocima jednog novog, a već odlazećeg naraštaja. Gradeći osobenu mitologiju bića, on stvara i osobenu viziju svijeta u kojem preovladava ontološko zlo, kao posljedicu udvajanja lirskog subjekta, ili pak njegovog odnosa prema pisanju kao takvom. Inače, pjesnik kratkih formi i ljubitelj distiha, Rakočević se odlučio na objedinjavanje pjesama u cikluse kako bi ovu zamisao ostvario. Tako su nastali ciklusi Uslovi, Nepesma, Eho i Osmosmerka. Svima im je zajedničko to što su numerisani. Čitajući ih linearno, dobijamo cjelovitu sliku nekog novog svijeta u nastajanju, koji je prožet naročitim bićima, čiji su mladunci polutani, sami osuđeni na lutanje i traganje za smislom – kazao je Vukčević o Rakočeviću.
Govoreći o Sinanoviću, Vukčević ističe da njegova poezija prati i razvija nekoliko bitnih linija na čijem tragu shvatamo književnost uopšte, ali i njen odnos prema kulturi, nefikcijskom pisanju, faktima i cjelokupnoj tradiciji.
– Tako je jedno od osnovnih poetičkih stremljenja njegove poezije intertekstualnost. Ono što je autentično u njoj jeste način na koji se ova stvaralačka samosvijest podvrgava imperativu stila i građenju antropomorfizovane slike kosmosa. Bilo da uspostavlja dijalog sa Biblijom, Odisejom, Ivanom V. Lalićem ili Bob Dilanom, izrazitom ritmičnošću svoga izraza, velikim brojem figura ponavljanja i skladnom raspodjelom unutrašnjih rima oživljava prostore iz različitih vremena, od Škofje Loke do Berana, Ženeve i Kolorada, uz stalno prisutnu teme identiteta, pisanja i putovanja – kazao je on.A.Ć.

Marojevićeva drama i proza

-Nikola Marojević u oba domena svog stvaralaštva, i u proznom i u dramskom, uspješno postavlja problem groteskonosti egzistencije u dehumanizovanom svijetu, prožimanjem helenskih mitova sa biblijskom simbolikom, koju njegovi likovi ne uspijevaju da primijene na svoje živote, a koju u pričama slobodni i humorno stilizovani pripovjedač preoznačava i dekonstruiše – kazao je Vukčević o Marojeviću.